Krafne

Krafne

U dubokom ulju prženo tijesto punjeno pekmezom, čokoladom ili kakvom slatkom kremom preraslo je iz omiljenoga karnevalskog deserta u jelo u kojem rado uživaju sve generacije, i to u svako doba godine, tako da se ove okrugle poslastice danas mogu pronaći u većini hrvatskih pekarnica. S obzirom na to da se krafne ili krofne posebno pripremaju za vrijeme pokladnog veselja, ne iznenađuje da se nazivaju i pokladnicama.

 

U naše je krajeve krafna došla tijekom vladavine Austro-Ugarske, a zadržala se zbog svojeg zanimljivog oblika, finog okusa i izdašnog tijesta koje može zasititi i zadovoljiti i najzahtjevnije. Krafne su najukusnije kada su svježe, punjene toplim domaćim pekmezom od šljiva ili marelica te posute šećerom u prahu koji posebno veseli najmlađe. Njihovo se tijesto priprema od glatkog brašna, mlijeka, jaja, ulja, šećera i kvasca te mu se dodaje još i malo ruma, vanilin šećera i limunove korice za aromu. Tako pripremljeno tijesto mora se određeno vrijeme dizati na toplom i zatim kratko premijesiti. Nakon valjanja na debljinu od oko 1 cm tijesto za krafne izrezuje se na željeni kružni oblik, s rupom u sredini ili bez nje, te ostavlja još kratko da se krafne malo dignu.

 

U vrućem ulju slasne krafne prže se s obje strane, zbog čega imaju svoju karakterističnu zlatno-smeđu boju, ali i crtu svjetlijeg tijesta na mjestu gdje se spajaju dvije polovice ovog oblog deserta. Nakon što se ohlade, najčešće se pune domaćim pekmezom, a posebno su popularne krafne nadjevene kremom od čokolade ili vanilije. Budući da se pripremaju u velikoj količini vrućeg ulja, tajna najukusnijih krafni žličica je alkoholnog pića poput ruma, konjaka ili domaće rakije, koja se stavlja u smjesu kako tijesto ne bi upilo previše masnoće potrebne za pečenje.

 

Krafne se prije jela obvezno moraju ocijediti na krpi ili papirnatom ubrusu koji će upiti višak ulja i učiniti ih manje masnima, a stoga i ukusnijima.