Umijeće suhozidne gradnje

Umijeće suhozidne gradnje

Materijalna i nematerijalna baština kao način doživljavanja nečije kulture i običaja žarišne su točke na putu priznavanja povijesnih i društvenih okolnosti koje su stvorile svoj kulturni identitet. Desetljećima potpuno nepravedno zanemarivana, tradicionalna izrada suhozida, odnosno cjelokupna vernakularna arhitektura, koja je građena bez upotrebe vezivnog sredstva, dakle u suho, sastavni je element svakog kultiviranog krajolika diljem obala Mediterana.

 

Ipak, ta materijalna baština dugo je smatrana manje vrijednom i stoga nikad nije popraćena javnim i znanstvenim diskursom, pa ni pravilno valorizirana. Potpuno nepravedno, jer na cijelom tom prostoru, bez obzira na mora, granice i kulture, vrijedne ruke koje su otimale krškom kraju kamen po kamen stvarale su predivne strukture i tako formirale naselja te cijele kamene krajolike iz kojih su izniknule mnoge europske kulture.

Kažun
Zoran Jelača

Stoga je uvrštenje gradnje suhozida na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine izniman korak prema očuvanju ove tradicije, jer premda je nemoguće zaštiti sve suhozide, kamene objekte ili podzidane vinograde, pred nama je imperativ očuvanja znanja koja su se brusila stoljećima i njihova transfera na buduće generacije. Vještina građenja suhozida, kojim se mogao i trebao služiti svatko tko je obrađivao polja, prenošene su generacijama, ali bez ikakvog materijalnog zapisa, što se pokazalo ključnim kada je posljednjih desetljeća 20. stoljeća taj kontinuitet prekinut.

 

Upravo je zalaganjem Udruge 4 Grada Dragodid i nekolicine pojedinaca i institucija 2016. vještina građenja suhozida temeljito proučena te je zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro RH, da bi iduće godine u zajedničkoj nominaciji Hrvatske, Cipra, Francuske, Grčke, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske UNESCO-ov međuvladin odbor prepoznao iznimnu važnost ove tradicije i krajem 2018. konačno je zaštitio kao svjetsko kulturno dobro.

 

U vremenu kada se svaki trag u povijesti bilježi količinom megabajta, postaje iznimno važno da se građevine poput suhozida može intuitivno dešifrirati i otkriti njihova struktura i svrha, koja je dirigirana obredima i običajima generacijama udaljenima od nas.

Jer jednostavnost, ali i potpuna funkcionalnost objekata tradicionalne graditeljske baštine, kao i ekološka komponentna, danas su jednako važni zahtjevi stavljeni pred moderno društvo i njegove arhitekte, a održivo korištenje resursima kao što se to činilo davno prije nas, dakako, prilagođeno današnjim uvjetima, jedini je način opstanka današnjih i budućih generacija.